Utorak, 13. veljače 2018.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete?

Slikovni rezultat za Mk 8,14-21

A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.«

Slikovni rezultat za Mk 8,14-21

Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?«
 Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?« (Mk 8, 14-21)

Povezana slika

I mi možemo ostati slijepi pored zdravih očiju i ne prepoznati toliko čudesnih Božjih zahvata u naš svakidašnji život. Isus ustvari želi biti kvasac svoje zajednice, Crkve. Po njemu i u njemu ćemo rasti, napredovati i biti na strani dobra. Od nas želi stvoriti novo društvo, preobraženo, koje će mijenjati naličje ovoga svijeta i vremena. Zato nas Gospodin upozorava na onaj kvasac koji nas kvari i iznutra truje. Prepoznajmo to zlo i odrecimo se svega što uništava naše dostojanstvo. Budimo zahvalni što je Učitelj s nama kao kruh života sve do konca vremena. (Pripremio fra Serđo Ćavar)

Svetac dana - Sveta Katarina de' Ricci i Sveti Agab​

Sveta Katarina de' Ricci

Današnja sveta zaštitnica je Katarina (Caterina) de' Ricci, talijanska redovnica, mističarka i stigmatičarka. Rodila se u Firenci 23. travnja 1522. kao Alessandra Lucrezia Romola de' Ricci, u uglednoj plemićkoj obitelji. Već u petoj godini Sandrina je izgubila majku pa ju je u firentinskom samostanu San Piero a Monticelli odgajala njezina teta, poglavarica toga samostana. Od ranog djetinjstva osjećala je snažni nagon prema razmatranju Kristove muke, stupila 1535. u dominikanski red i uzela ime Caterina. Kao redovnica samostana San Vincenzo u toscanskom gradu Pratu bila je izložena mnogim kušnjama, teškim bolestima, poniženjima i preziru. Spasitelj, čije patnje je ustrajno razmatrala, uzvraćao joj je mističnim milostima, vizijama, bilokacijama, ranama i prosvjetljenjima. Za vrijeme korizme godine 1542, prolazeći kroz “ekstazu muke”, toliko se uživjela u Isusovo raspeće da je ozbiljno oboljela, a izliječio ju je tek pogled na uskrslog Krista i njegov razgovor s Marijom Magdalenom. Dvanaest godina, svaki tjedan, od 12 sati u četvrtak do 16 sati u petak, proživljavala je sve trenutke Kristove muke, duhovno povezana s njegovom Majkom Marijom. 

Sveta Katarina de' Ricci

Kod Caterine su savjete tražili mnogi velikaši, princeze i biskupi, ali i mali obični ljudi. Dopisivala se s mnogim ondašnjim velikanima, budućim papama i svecima, među njima i sa svetim Filipom Nerijem, svetim Karlom Boromejskim, svetom Marijom Magdalenom de Pazzi i nadvojvotkinjom Ivanom Habsburškom. S 25 godina postala je trajnom nadstojnicom samostana, u kojem je u to vrijeme bilo 160 sestara. Bila je glasovita po svojoj učinkovitosti, uspješnom vođenju samostana i reformama. Stroga pokornica, ponekad sa željeznim lancem oko vrata, naročito je postila za duše u čistilištu. Posjećivalo ju je mnoštvo vjernika, ali i skeptika, grešnika i nevjernika, koji su se obraćali vjeri Kristovoj nakon susreta s Katarinom. Temelj njezine duhovnosti bilo je razmatranje Isusove muke, a za svoju zajednicu sastavila je i “Himnu muke” (“Cantico della Passione”), koju su sestre pjevale svakoga petka u korizmi. Preminula je u Pratu 2. veljače 1590. Blaženom ju je proglasio 1732. papa Klement XII, a svetom 1746. papa Benedikt XIV. Zaštitnica je bolesnika, trafikanata, Prata te mnogih župa i crkava širom svijeta.

Sveta Katarina de' Ricci

Sveti Agab

Sveti Agab (Agabus, Agabo), kršćanski prorok i mučenik, židovski obraćenik iz Jeruzalema, djelovao je u I. stoljeću. Sveti Luka spominje ga u Djelima apostolskim na dva mjesta, a Agabova proroštva vezana su uz svetog Pavla i njegovu budućnost. Agab se pojavljuje među skupinom proroka koji su iz Jeruzalema došli u Antiohiju u pohode apostolima Pavlu i Barnabi. Prosvijetljen Duhom Svetim Agab je prorekao glad i nestašicu, koja je za četvrte godine vladavine cara Klaudija od svih rimskih provincija najviše pogodila Palestinu. Riječ ima sveti Luka: „Barnaba zatim krene u Tarz da potraži Savla. Kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju, gdje su godinu dana bili gosti tamošnje crkve i poučavali mnogi narod. U Antiohiji učenike, i to prvi put, nazvaše kršćanima. U to isto vrijeme siđoše iz Jeruzalema u Antiohiju neki proroci. Jedan od njih, imenom Agab, ustade i proreče, nadahnut od Duha Svetoga, da će biti velika glad po svem svijetu. I zaista je bila za Klaudija. Tada učenici odlučiše svaki prema svojim mogućnostima poslati pomoć braći u Judeji. To i izvršiše šaljući doprinos (tamošnjim) starješinama po Barnabi i Savlu“. (Dj 11,25-30). Povjesničar Josip Flavije u svojem djelu „Židovske starine“ spominje kako je za vrijeme prokuratora Kuspija Fada i Tiberija Aleksandra, Helena, kraljica Adiabene, kroz 4 godine, od 44. do 48, slala u Jeruzalem egipatsko i ciparsko žito.

Sveti Agab

Na drugom mjestu sveti Luka opisuje susret svetog Pavla s prorokom Agabom u Cezareji. Bilo je to godine 58, a poslije Pavlovog trećeg putovanja. Prorok je Pavlu navijestio što ga čeka, ali ga nije uspio odgovoriti od odlaska u Jeruzalem. Događaji, koji su brzo uslijedili, potvrdili su istinitost Agabova proročanstva. „Za našega višednevnog boravka ondje (u Cezareji) dođe iz Judeje neki prorok imenom Agab. Kad nas pohodi, uze Pavlov pâs, sveza sebi ruke i noge te reče: 'Ovo veli Duh Sveti: Ovako će čovjeka čiji je ovo pâs u Jeruzalemu svezati Židovi i predati ga u ruke poganima.' Kada to čusmo, počesmo mi i mještani moliti Pavla da ne ulazi u Jeruzalem“ (Dj 21,10-12). Neki povjesničari uvrstili su Agaba među 72 Kristova učenika, a prema nekim izvorima bio je s dvanaestoricom učenika u gornjoj sobi na dan Duhova. Legenda govori da je proputovao mnoge zemlje i obratio mnoge nevjernike. U Jeruzalemu su ga Židovi uhvatili, mučili, stavili mu omču oko vrata, odvukli ga izvan grada i kamenovali do smrti. Prema drugim izvorima, umro je mučeničkom smrću u Antiohiji. Rimski martirologij slavi njegovu uspomenu na današnji dan. Kasnija karmelićanska legenda pripisuje Agabu osnivanje jedne crkve u čast Majke Božje. Zbog toga neki ga prikazuju u karmelićanskoj odjeći, s crkvicom u ruci.