Srijeda, 4. travnja 2018.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Fotografija Kristine- Kiki Terihaj.

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

Slikovni rezultat za Lk 24, 13-35

A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše:»Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. (Lk 24, 13-35)

Povezana slika

Svetac dana - Sveti Izidor Seviljski i Blažena Aleta​

Sveti Izidor Seviljski

Današnji sveti zaštitnik je Izidor Seviljski (San Isidoro de Sevilla, Isidorus Hispalensis), nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su kasnije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije te sestra Florentina. Ostao je rano bez roditelja pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Isidoro se već kao dječak zagrijao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u sevillskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo “Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, strogog siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada. Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestrani znanstvenik i govornik, naslijedio je oko godine 600. brata Leandra kao nadbiskup glavnog andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619) i Toledu (633) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika. 

Sveti Izidor Seviljski

U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo “Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo “Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo “Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke za povijest ranoga srednjeg vijeka, a djelo “O slavnim ljudima”predstavlja povijest kršćanske književnosti. Isidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je proglasio 1598. papa Klement VIII, a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto našao je i u Danteovom “Raju” (X. 130). Zaštitnik je školske djece, studenata, Interneta, računala, korisnika računala, računalnih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Sveti Izidor Seviljski

Blažena Aleta

Blažena Aleta (Alèthe, Aleth, Alette) de Montbard, majka svetog Bernarda iz Clairvauxa, poznata i kao „majka svetaca“, rođena je 1070. u Montbardu (departman Côte-d’Or, Burgundija), u uglednoj plemićkoj obitelji, kao kći grofa Bernarda de Montbarda i grofice Humberge de Roucy. Djetinjstvo je provela u dvorcu Montbard, a imala je petoricu braće, od kojih je najpoznatiji André de Montbard, jedan od osnivača templarskog reda. Udala se rano, 1085, za plemića Tescelina le Rouxa (Tescelina Sorrela), gospodara obližnjeg dvorca Fontaine-lès-Dijona, čestitog i pobožnog čovjeka. Njihov brak je bio sretan i plodan. Aleta je rodila šest sinova i jednu kćer. Naslavniji među njima je velikan kršćanstva, sveti Bernard, čiji su primjer potpunog služenja Kristu Gospodinu i odlazak u samostan slijedila i ostala braća, od kojih su najpoznatiji sveti Gérard i sveta Ombeline (Humbeline) de Jully. Aleta je bila uzorna žena i majka, a svojom ljubavlju i odgojem pomogla je da njezina djeca postanu dobri i plemeniti ljudi, istinski vitezovi Crkve Kristove. 

Blažena Aleta

Bila je ne samo savršena odgojiteljica svoje djece, već i majka siromaha, nemoćnika i bolesnika. Išla je od kuće do kuće i majčinski se brinula za bijedne, napuštene i nevoljne. Ništa joj nije bilo teško u služenju bližnjega. Uz svoj dvorac Fontaine-lès-Dijon dala je 1102. sagraditi kapelu svetog Ambrozinijana. Na spomendan toga sveca u svoj dvorac je redovito pozivala sve okolne svećenike i sama ih dvorila kod stola. Nije dugo živjela, ali je svoj život bogato ispunila. Preminula je 1107, a narod ju je odmah počeo častiti kao sveticu. Njezino tijelo svečano je pokopano u kripti opatije Saint-Bénigne u Dijonu (Burgundija), a 1250. njezine relikvije prenesene su u opatiju Clairvaux (Ville-sous-la-Ferté, departman Aube, sjeveroistočna Francuska), uz grob njezinog sina, svetog Bernarda. Blaženu Aletu naročito štuje pobožni vjernički puk u Burgundiji.

Blažena Aleta


Fatal error: Class CToolsCssCache contains 1 abstract method and must therefore be declared abstract or implement the remaining methods (DrupalCacheInterface::__construct) in /mounted-storage/home108c/sub007/sc64456-PWQE/zupa-podvezica.com/sites/all/modules/ctools/includes/css-cache.inc on line 52