Srijeda, 14. veljače 2018.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Fotografija Kristine- Kiki Terihaj.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!"

Slikovni rezultat za Mt 6, 1-6.16-18

"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

Slikovni rezultat za Mt 6, 1-6.16-18

"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« (Mt 6, 1-6.16-18)

Slikovni rezultat za Mt 6, 1-6.16-18

Svetac dana - Pepelnica; Sveti Valentin​ i Sveti Adolf iz Osnabrücka​

Pepelnica

Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, spomendan kojim počinje korizma. To je dan pokore, razmatranja, strogog posta i nemrsa. Svećenici danas posipaju vjernike pepelom uz riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“ ili „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, ali također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan prema onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica korištenih na Cvjetnicu prethodne godine.

Pepelnica

Sveti Valentin

Danas slavimo svetog Valentina, rimskog biskupa i mučenika iz III. stoljeća, zaštitnika zaljubljenih. O njemu nema mnogo povijesnih podataka, a ipak je omiljeni svetac u Božjem narodu. Bio je liječnik, svećenik i vjerojatno biskup u Rimu, glasovit po svojoj mudrosti i uzornom životu. Uživao je velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Posebno se isticao pohađanjem mučenika u zatvoru i vjenčavanjem kršćanskih parova. Car Klaudije II. Gotski htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za mučeničku smrt. Na pitanje jednog suca što misli o rimskim bogovima, odgovorio je da su oni demoni. Cijela skupština skočila je na noge i tražila njegovu smrt. Car se prestrašio pobune i Valentina predao gradskom prefektu. U zatvoru je Valentin obratio tamničara jer je vratio vid njegovoj kćeri, u koju se po nekim legendama i zaljubio. Prefekt je Valentina dao išibati i kamenovati, a zatim naredio da mu odrube glavu. Dogodilo se to 269. na Flaminijskoj cesti, sjeverno od Rima. 

Sveti Valentin

Na njegovom grobu papa Julije I. sagradio je u IV. stoljeću baziliku. Od V. stoljeća slavi se njegov se blagdan (Valentinovo), a kasnije je povezan sa svetkovinom zaljubljenih, ponajviše zbog predaje po kojoj je potajno vjenčavao mlade parove. U nekim zemljama i hrvatskim krajevima raširena je legenda po kojoj se na Valentinovo žene ptice pa djeci na skrivenim mjestima u grmlju i na drveću ostavljaju ostatke svadbene hrane i pića. Svetog Valentina zazivaju kod padavice, nesvjestice i kuge, a zaštitnik je zaljubljenih, vjerenika, zaručnika, sretnih brakova, mladeži, pčelara, putnika, proizvođača i prodavača čestitki, ptica i ruža te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva. 

Sveti Valentin

Sveti Adolf iz Osnabrücka

Sveti Adolf iz Osnabrücka (Adolphus, Adolf von Osnabrück ili Adolf von Tecklenburg), njemački biskup, redovnik cistercit, rođen je oko 1185. u Tecklenburgu (okrug Steinfurt, Nordrhein-Westfalen), kao najmlađi sin grofa Simona od Tecklenburga i Ode von Berg-Altena. Kao mladić postao je svećenik, a uskoro i kanonik kölnske nadbiskupije. Kad je posjetio cistercitsku opatiju Kloster Kamp (danas grad Kamp-Lintfort, Nordrhein-Westfalen), doživio je naročitu milost. Potresen primjerom redovnika, koji su u molitvi i pokori težili za kršćanskom savršenošću, stupio je u cistercitski red. 

Sveti Adolf iz Osnabrücka

Nije dugo uživao samostanski mir jer je 24. rujna 1217. izabran za biskupa u Osnabrücku (Niedersachsen). Iskazao se kao crkveni obnovitelj, a u sedam godina biskupskog života svjedočio je neprestano samostansku jednostavnost i poniznost. Naročitu pažnju posvećivao je siromasima i gubavcima. Svim nevoljnicima dijelio je obilnu pomoć, a svesrdno se brinuo za duhovni život svojih vjernika. Na srcu su mu posebno bili samostani u njegovoj biskupiji. Sudjelovao je 1222. u posveti velike cistercitske samostanske crkve u Marienfeldu. Preminuo je 30. lipnja 1224. u Osnabrücku. Brzo su ga počeli štovati kao sveca, a službeno ga je svetim proglasio 1625. papa Urban VIII.

Sveti Adolf iz Osnabrücka